ovdje..

Ovdje po istom tlu po kojem smo hodali, po istom nebu s kojeg čupamo oblak i sakrivamo ga u džep plavih hlača koje sam ti kupio, na samom rubu bilježnice u koju sam zapisivao sve datume koje sam vidio u tebi , napisao sam broj poljubaca koje sam ti ukrao i nisam zabilježio nijedan zagrljaj koji sam osjetio S njim na sigurnom čovjek ne može prežaliti ljubav, niti broj zagrljaja u koje je omotao njedra drugog siročeta, svi smo mi, to je hladni rat koji se u srcu zadržava, nije vrijeme da mi itko previja pukotine srca koje su neko vrijeme šutjele.

Vraćam se svakom drhtanju ruke s kojim se nisam mogao obuzdati i sramio sam se i proklinjao sam sebe jer su mi usne pomodrile kao da sam jadan na stolu u kafiću koji su drugovi napustili pred ruševinama i ruševinama.

Napuštamo i odlazimo i zaboravljamo i mašemo zastavom predaje.
Kao da je zaboravljen miris cvijeta naranče i limuna! Kako da zaboravi, zaboga, anđele, lovorove vijence i tvoje slatko lice?